Onda je leptir prestao da se pomera. Ucinilo se da ne moze dalje. Zato je covek odlucio da pomogne leptiru. Uzeo je makaze i rasekao cauru. Leptir je sa lakocom izasao, ali je imao krhko telo i smezurana krila.
Covek je nastavio da posmatra leptira, ocekujuci da ce se svakog trenutka krila otvoriti, povecati i rasiriti, kako bi podrzala leptirovo telo i osnazila ga. Medjutim, nista se nije dogodilo. Leptir je citav svoj zivot proveo puzeci okolo, sa slabasnim telom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poleteo.
Covek, uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namerama, nije razumeo da je poteskoce, kroz koje je leptir morao proci izlazeci iz caure, osmislio Bog, kako bi krv iz tela leptira potekla u krila. I kada se oslobodi caure, da bude spreman da leti.
Ponekad su poteskoce upravo ono sto nam treba u zivotu. Kada bi nas Bog oslobodio svih prepreka, osakatio bi nas. Nikada ne bismo postali onoliko snazni koliko mozemo biti. Nikada ne bismo leteli.
Trazio sam snagu, i Bog mi je dao poteskoce koje su me osnazile.
Trazio sam bogatstvo, i Bog mi je dao mozak i telo da mogu da radim.
Trazio sam hrabrost, i Bog mi je dao prepreke koje je trebalo savladati.
Trazio sam ljubav, i Bog mi je dao ljude kojima treba pomoci.
Trazio sam usluge, i Bog mi je dao prilike.
Nisam dobio nista od onoga sto sam trazio.
Ali, dobio sam sve sto mi je trebalo.
Zivi zivot bez straha i suoci se sa preprekama. I znaj da ih sve mozeš savladati.<3
