понедељак, 24. јануар 2011.

Leptir

Jednog dana pojavio se maleni otvor na cauri. Covek je sedeo i gledao kako se leptir nekoliko sati muci, da bi izvukao svoje slabasno telo kroz taj maleni otvor.

Onda je leptir prestao da se pomera. Ucinilo se da ne moze dalje. Zato je covek odlucio da pomogne leptiru. Uzeo je makaze i rasekao cauru. Leptir je sa lakocom izasao, ali je imao krhko telo i smezurana krila.

Covek je nastavio da posmatra leptira, ocekujuci da ce se svakog trenutka krila otvoriti, povecati i rasiriti, kako bi podrzala leptirovo telo i osnazila ga. Medjutim, nista se nije dogodilo. Leptir je citav svoj zivot proveo puzeci okolo, sa slabasnim telom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poleteo.

Covek, uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namerama, nije razumeo da je poteskoce, kroz koje je leptir morao proci izlazeci iz caure, osmislio Bog, kako bi krv iz tela leptira potekla u krila. I kada se oslobodi caure, da bude spreman da leti.

Ponekad su poteskoce upravo ono sto nam treba u zivotu. Kada bi nas Bog oslobodio svih prepreka, osakatio bi nas. Nikada ne bismo postali onoliko snazni koliko mozemo biti. Nikada ne bismo leteli.

Trazio sam snagu, i Bog mi je dao poteskoce koje su me osnazile.
Trazio sam bogatstvo, i Bog mi je dao mozak i telo da mogu da radim.
Trazio sam hrabrost, i Bog mi je dao prepreke koje je trebalo savladati.
Trazio sam ljubav, i Bog mi je dao ljude kojima treba pomoci.
Trazio sam usluge, i Bog mi je dao prilike.
Nisam dobio nista od onoga sto sam trazio.
Ali, dobio sam sve sto mi je trebalo.

Zivi zivot bez straha i suoci se sa preprekama. I znaj da ih sve mozeš savladati.<3

четвртак, 20. јануар 2011.

Lek za dušu

Аутор Horizonti. Написано датума: Среда, Јануар 19, 2011 у 4:36 по подне
Najlepši dan? Danas.
Najveća prepreka? Strah.
Najlakša stvar? Pogrešiti.
Najveća pogreška? Napuštanje.
Izvor svih zla? Egoizam.
Najlepša razonoda? Posao.
Najgora propast? Malodušnost.
Najbolji učitelji? Deca.
Primarna potreba? Komunikacija.
Najveći izvor sreće? Biti koristan drugima.
Najveća misterija? Smrt.
Najveća mana? Loše raspoloženje.
Najopasnija osoba? Lažljivac.
Najgori osećaj? Ogorčenje.
Najlepši dar? Oprost.
Neprocenjiva vrednost? Dom.
Najbrži put? Ispravan put.
Najugodniji osećaj? Unutrašnji mir.
Uspešna obrana? Osmeh.
Najbolji lek? Optimizam.
Najjača sila na svetu? Vera.
Najneophodnije osobe na svetu? Roditelji.
Najlepša od svih stvari na svetu? Ljubav.
Inteligencija bez ljubavi čini te nemoralnim.
Pravednost bez ljubavi čini te neumoljivim.
Diplomatija bez ljubavi čini te licemernim.
Uspeh bez ljubavi čini te arogantnim.
Bogatstvo bez ljubavi čini te pohlepnim.
Ljubaznost bez ljubavi čini te servilnim.
Siromaštvo bez ljubavi čini te ponosnim.
Lepota bez ljubavi čini te apsurdnim.
Autoritet bez ljubavi čini te tiraninom.
Posao bez ljubavi čini te robom.
Jednostavnost bez ljubavi oduzima ti vrednost.
Molitva bez ljubavi čini te introvertnim.
Zakon bez ljubavi te pokorava.
Politika bez ljubavi čini te egoistom.
Vera bez ljubavi čini te fanatikom.
Krst bez ljubavi pretvara se u mučenje.
ŽIVOT BEZ LJUBAVI NEMA SMISLA.

среда, 12. јануар 2011.

“Ko sam ja?” – upita mladić Starca.
“Ti si ono što ti misliš.” – odgovori Starac. – “Objasniću ti jednom pričom.”

“Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak su se mogle videti dve osobe koje se grle.”

“To su tata i mama.” – misli nevino dete.

“To su ljubavnici.” – misli čovek pokvarene mašte.

“To su dvoje prijatelja koji se nisu videli dugi niz godina.” – misli čovek koji živi sam.

“To su dva trgovca koji su sklopili dobar posao.” – misli čovek pohlepan za novcem.

“To je otac koji grli sina koji se vratio iz rata.” – misli žena nežne duše.

“To je kći koja grli svoga oca koji se vratio sa puta.” – misli čovek ožalošćen zbog smrti svoje kćeri.

“To su zaljubljeni.” – misli devojka koja sanja o ljubavi.

“To su dvojica koji se bore na smrt.” – misli ubica.

“Ko zna zašto se grle?” – misli uskogrudi čovek.

“Kako je lepo videti dve osobe koje se grle.” – misli čovek Božji.




“Svako misli,” – zaključi Starac – “zavisno o sebi šta je. Pronikni u svoje misli: ti možeš reći puno više o tome ko si nego tvoj učitelj.”

понедељак, 10. јануар 2011.

Sitnice koje čine život

Sreća na licu nekoga kome si dala poklon.

Uživanje sa prijateljicom koju baš dugo nisi videla.

Rečenica: “Zdrava si!” iz usta tvog doktora.

Kad uspeš u nečemu za šta su te uveravali da si nesposobna.

Osluškivanje kucanja njegovog srca.

Miris čiste posteljine nakon tuširanja i napornog dana.

Kad se neko počne smejati od srca pa i tebe nasmeje.

Kad ugledaš zaljubljene starce.

Bosonogo hodanje po mokroj travi i blatu.

Kad te neko počeše po leđima tačno gde treba.

Pucketanje vatre u hladnoj noći...

петак, 7. јануар 2011.

Energija misli

Ljudi uglavnom smatraju da je kod pozitivnog ili negativnog razmišljanja reč o vrsti misli koje su same po sebi pozitivne ili negativne. Međutim, to nije tako. Pozitivno ili afirmativno razmišljanje je isključivo određeni način razmišljanja te nije povezano ni sa kakvim unapred određenim mislima.
Pozitivno ili afirmativno razmišljanje znači isključivo bavljenje onim mislima koje su u skladu sa stvarnošću kakvu želimo stvoriti – bavljenje onim mislima koje afirmiraju stvarnost kakvu želimo stvoriti.
Misao je energija. Energija sama po sebi nije pozitivna niti negativna. Niti jedna misao sama po sebi nije pozitivna niti negativna. Misao postaje pozitivna ili negativna tek kada odredimo kakvu stvarnost želimo u svome životu.
Dakle, ako želite obilje u svome životu, razmišljanje o ideji kako novac u izobilju dolazi u vaš život jest pozitivna misao jer podržava, odnosno afirmira vašu želju za finansijskom obiljem.
Međutim, nekom svešteniku koji se zavetovao na siromaštvo, misliti o tome da novac u izobilju dolazi u njegov život jest negativna misao!!!
Zašto?
Zato jer negira stvarnost koju želi stvoriti. Da bi taj sveštenik delovao afirmativno (pozitivno) u skladu sa svojim zavetom, trebao bi se baviti mislima koje podržavaju njegovo siromaštvo.
Stoga nemojte prihvatati već formirane koncepte „pozitivnog“ ili „negativnog“, nego zavirite u svoje srce te osvestite kakvu stvarnost uistinu želite stvoriti, a zatim budite „pozitivni“ isključivo prema tome. Takav pristup jedino je garancija da ćete nakon što dobijete ono što želite zaista i dobiti ono što ste očekivali dobiti i zbog čega ste uopće krenuli u stvaranje upravo takve stvarnosti. Imate svoj um da bi ga koristili, a ne da bi neko drugi razmišljao umesto vas.
/članak iz knjige: “Drevni ključevi radosti; osvestite izvornu sreću u sebi“/
Autor: Tomislav Tomić
(preuzeto sa http://www.ifeelgoodportal.com/2010/11/pozitivno-i-negativno-razmisljanje-su-samo-etikete/)
Tomislav Tomić je advokat, preduzetnik i autor. Osnivač je “I Feel Good” Coaching programa, autor knjige “Drevni Ključevi Radosti”, te vodi seminare meditacije za poslovne ljude. Za više informacija posetite njegovu web stranicu na adresi www.tomislavtomic.net