понедељак, 27. децембар 2010.

I ne znaš koliko, kao ti - takvih večeras ponovo nekog nemaju.
I ne znaš koliko, kao ti - istih za susret sa tobom baš sad se spremaju.
I ne znaš ko su to, kao ti - divni i što su jastuke suzama vlažili.
A lepo ste se mogli sresti, samo da ste se malo potražili.
I krećeš u život sa pogrešnim nekim. Sa drukčijim nekim. Nekim dalekim.

(Miroslav M. Antic)


четвртак, 23. децембар 2010.

Držimo se promena a ne straha!

Uvek kad razmišljaš pozitivno, neka nova vrata se otvore za tebe. To je kao da si posadio zrno žita i ono će prvo početi da klija, pa polako probiti zemljinu koru, i sve više i više rasti, dok ne postane zreli, žuti klas žita.

Tako su i misli naše, koje sejemo svaki dan u našem okruženju, nove klice budućeg života, jer im mi dajemo snagu ostvarenja, svojim emocijama. Polako postaju naša razmišljanja, preokupacija, stavovi, principi, reperne tačke, pa temelj našeg života na koji samo nadograđujemo.

Sve što smo mi je nastalo posejano našim mislima, tako da, šta smo odaslali to nam se i vratilo.

Koje su to misli bile, i kuda su nas dovele, svako od nas je toga svetan, ali nije nikakav smak sveta, ma koliko naš život možda ovog trenutka bio u konfuziji, jer uvek možemo iz novog početka krenuti naše putovanje i pretvoriti ga u srećno putovanje.

Pozitivna misao obojena našom emocijom kroji naš život i to je dobra vest, jer snaga je da sada i ovde možemo početi drugačije.

Pozitivno

Oslobađajuće

Srećno

Vedro

Drugačije

Otvorenije

Sa pozitivnim očekivanjem

Otvoreni i prijemčivi za nova iskustava, za promene.

Promene su toliko dragocene jer nas pokreću i vade iz žabokrečine, ustajalosti, ukorenjenih navika i pokreću u nama nove snage kreativnog procesa, života.

Promene su blagoslov za sreću.

Promene su tu, da nas upute na srećne koloseke, samo malo dobre volje i otvorenosti i čuda života su tu za nas.

Držimo se promena, a ne straha!

среда, 15. децембар 2010.

Teži da budeš srećan - tekst pronađen krajem prošlog veka

(Tekst je pronađen krajem prošlog veka
u jednoj napuštenoj crkvi.)

Autor je nepoznat.


Teži da budeš srećan!
Idi smireno kroz buku i užurbanost
i seti se mira koji možeš naći u tišini.
Koliko je moguće, budi u dobrim odnosima
sa svim ljudima.
Govori svoju istinu smireno i jasno
i slušaj druge,
čak i glupe i neuke;
i oni imaju svoju priču.

Izbegavaj bučne i nasilne osobe,
one su teret duhu.
Ako uporediš sebe s drugima,
možeš postati ogorčen ili ponosan;
jer će uvek biti većih i manjih od tebe.

Raduj se svojim dostignućima i planovima.
Održi zanos za svoj lični poziv,
ma koliko on skroman bio;
to je prvo blago u promenljivim vremenima.

Budi oprezan u svojim poslovima,
jer svet je pun prevara,
ali neka te to ne ometa da uočavaš vrline oko sebe.
Mnogi ljudi teže za visokim idealima
i svuda je život pun heroizma.
Budi ono što jesi. Budi svoj!

Pogotovo nemoj glumiti ljubav.
I nemoj biti podrugljiv prema ljubavi,
jer uprkos ogorčenosti i razočaranjima,
ljubav je večna.
Spokojno primi iskustvo godina,
skladno napuštajući stvari iz mladosti.
Ali nemoj sam sebe žalostiti izmišljotinama.
Mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti.
Osim održavanja zdrave stege, budi blag prema sebi.

Ti si dete svemira,
ništa manje nego što su to drveće i zvezde.
Imaš pravo biti ovde.
I bilo ti to jasno ili ne,
nema sumnje da se svemir razvija kako treba.
Dakle budi u miru s Bogom, ma kako ga zamišljaš,
i bez obzira kakav ti je posao
i čemu težiš u bučnom komešanju života,
zadrži mir u svojoj duši.

Pored sve prljavštine i jadikovanja
i porušenih snova, ovo je ipak divan svet.

Teži da budeš srećan!

петак, 10. децембар 2010.

10 tajni uspeha

Ispod se nalazi 10 tajni uspeha. One su rezultati ankete provedene na velikom broju uspešnih ljudi, kako bi se otkrilo što im je zajedničko u uspehu. Rezultat je niz od 10 strategija uspeha, koje se mogu primeniti na bilo koga ko želi uspeti u ostvarivanju svojih ciljeva.





Uspeh zahteva od vas da otkrijete koji su vaši stvarni snovi ili ciljevi.
Da bi ostvarili uspeh važno je biti što specifičniji i detaljniji o svojim ciljevima. Npr. recite „Ja ću povećati svoje prihode za _____ din.(upisati cifru) sledeći mesec,“ umesto „Ja bih voleo povećati svoje prihode.“ Morate stvoriti detaljan plan akcije, kako bi uspešno ostvarili svoje ciljeve, a zatim ga se pridržavati.

Uspeh zahteva pozitivno razmišljanje

Ovo je bilo rečeno već toliko puta da je mnogim ljudima već dosadilo to slušati. Svejedno, većina nas to ne radi svakodnevno. Uvek mislite pozitivne misli, pokušajte vizualizovati uspeh što više možete te odbacite sve misli o neuspehu. Takođe se maknite od negativnih ljudi. Ponašate se onako kako razmišljate. Onakvi ste kako se ponašate.

Nikada nemojte činiti kompromis kod istine

Uspešni ljudi imaju visoki integritet.
Ako želite uspeh, maknite se od varanja ili laganja. Držite se svojih obečanja. Kada napravite grešku nikada nemojte oklevati i priznajte je. Uspešni ljudi se ne moraju stideti istine.

Ako želite uspeh, nabavite sve činjenice

Ako uspešni ljudi nemaju sve činjenice koje su im potrebne, tražiće ih sve dok im sva pitanja nisu odgovorena. Što više važnih činjenica imate o temi, to će vaše odluke biti uspešnije i mudrije. Koristite svoje greške kao najbolji način učenja. Tako ćete sigurno uspeti.

Ostanite usredsređeni na ono što mislite da je važno

Uspešni ljudi se potpuno fokusiraju na ono što je važno i ne dozvoljavaju drugim ljudima da ih zbunjuju. Ako želite uspeti, učinite isto.
Ako želite uspeti, budite kreativni i drukčiji.
Ljudi koji slede gomilu pripadaju osrednjosti. Uspešni ljudi ne. Budite verni sebi i razvijte vlastite misli i ideje. Tako ćete uspeti.

Da bi bili uspešni, morate razviti svoje komunikacijske veštine
Uspešni ljudi pričaju jasno i iskreno sa drugim ljudima. Tako podstiču druge da rade isto to. Ako želite uspeti, vežbajte razumevanje drugih ljudi pre nego što očekujete od njih da vas shvate, tako ćete uspeti.

Nikada nemojte prestati usvajati nova znanja

Učenje je ključno za uspeh u čemu god želeli uspeti. Čitajte knjige, prolazite e-tečajeve, vratite se natrag u školu, idite na seminare i nastavu, pridružite se grupama za raspravljanje, itd. Ako ste zainteresovani za predmet ili trebate razviti dublje znanje o njemu, učinite to. Probajte stalno usvajati nove veštine i napravite sve što treba kako bi ih naučili. Uspešni ljudi to rade.
Morate biti strpljivi, uporni i marljivi ako želite postati uspešni.
Uspešni ljudi uvek znaju koji su im ciljevi. Ako želite biti uspešni, marljivo radite prema svojim ciljevima.

Nikada, nikada, nikada nemojte odustati!

Uspeh zahteva rad, rad i još rada

Uspešni ljudi nikada ne stvaraju ciljeve da bi ih stavili u fioku. Svaki cilj bi trebao biti razrađen plan akcije. Ciljevi bez akcije se nikada neće postići uspešno.

Budite hrabri. Učinite to! Sada!

петак, 3. децембар 2010.

Izobilja ima za svakog!

Mnogi ljudi brinu zbog trenutne ekonomske situacije, misleći da će ili zaraditi ili izgubiti novac. Kako god bilo, ekonomija uvek eskalira gore-dole. Tako da u suštini uopšte nije bitno šta se dešava, niti šta drugi čine kako bi promenili ekonomiju. Nije bitno šta se dešava ‘tamo negde’ u svetu, već ono u šta mi verujemo.

A sada, razmisli o tome kakav bi bio tvoj ‘savršeni’ posao. Oslobodi sve strahove vezane za ekonomiju, I zaista sanjaj na veliko. Zastani na momenat I vidi sebe u tom ‘savršenom’ poslu. Vizueliziraj sebe u tom okruženju, vidi svoje kolege, I oseti kako bi bilo raditi posao koji je potpuno ispunjavajuć- a plata odlična. Zadrži tu viziju za sebe, I znaj da je ona već ispunjena u tvojoj svesti.

Izobilja ima za svakog!



Afirmacija: Veoma sam zadovoljna ovde gde jesam i radosno iščekujem budućnost.

среда, 1. децембар 2010.

Prelepa poruka

U ZOO VRTU U KALIFORNIJI SKOTNA TIGRICA OKOTILA JE TRI MALA TIGRIĆA.
ZBOG KOMPLIKACIJA U TRUDNOĆI, TIGRIĆI SU BILI NEDONOŠČAD, PA SU UMRLI ODMAH PO ROĐENJU. NJIHOVA MAJKA JE POSLE TOGA, POČELA POBOLJEVATI, IAKO SE ČINILO DA JE PSIHIČKI STABILNA.
VETERINARI SU ZAKLJUČILI DA JE ZBOG GUBITKA TIGRIĆA PALA U DEPRESIJU. PRETPOSTAVILI SU DA BI SE TIGRICA VEROVATNO OPORAVILA, AKO BI SE BRINULA O MLADUNCIMA KOJE JE OKOTILA NEKA DRUGA TIGRICA,.
ALI KAD SU PROVERILI SVE ZOO VRTOVE U DRŽAVI, NISU MOGLI PRONAĆI MLADUNCE PRAVE STAROSTI, KOJI BI ZAMENILI NJENU MLADUNČAD.
TAKO DA SU ODLUČILI NEŠTO, ŠTO DO SADA NIJE POKUŠAO NI JEDAN ZOO. PONEKAD MAJKA JEDNE VRSTE PREUZME BRIGU O MLADUNCIMA DRUGE VRSTE. ALI, TOG TRENUTKA, NA RASPOLAGANJU SU IM BILI SAMO SIROTI PRAŠČIĆI. U ZOO SU PRAŠČIĆE OBUKLI U TIGROVU KOŽU I POLOŽILI IH OKO TIGRICE.
HOĆE LI IH TIGRICA PRIHVATITI ILI ĆE POSTATI SVINJSKI ODRESCI??????
POGLEDAJ DOLE...NEĆEŠ VEROVATI SVOJIM OČIMA!!!!!!!!










ZAŠTO NE BI OSTATAK SVETA ŽIVEO U MIRU!

недеља, 21. новембар 2010.

‎1. Kako god da je dobra ili loša situacija, promeniće se.
2. Ne doživljavaj sebe previše ozbiljno jer to niko drugi ne radi.
3. Veruj u čuda.
4. Bog te voli zbog toga što je Bog, a ne zbog onoga što si uradio ili nisi.
5. Ne merkaj život. Iskoristi ga najviše što možeš.
6. Ostariti je mnogo bolje od druge mogućnosti – umreti mlad.
7. Tvoja deca imaju samo jedno detinjstvo.
8. Sve što je bitno na kraju priče je ono što si voleo.
9. Izađi svaki dan napolje. Čuda su iza svakog ćoška.
10. Kada bi sve svoje probleme stavili na gomilu i pogledali tuđe – brzo bi uzeli svoje nazad.
11. Zavist je gubljenje vremena. Već imaš sve što ti treba.
12. Najbolje tek dolazi.
13. Bez obzira kako se osećaš, ustani, obuci se i pokazi najbolje što imaš.
14. Ponekad je bolje odustati.
15. Život ne nudi uvek najlepša izdanja, ali je ipak veliki dar.

уторак, 16. новембар 2010.

Za moje prijateljice


Mlada žena,koja se tek udala
je došla jednog vrelog letnjeg dana,
u posetu svojoj majci.
Sela je u fotelju i dok je pila ledeni čaj,
pričale su o životu, o braku,
o odgovornostima i obavezama zrelih ljudi.

Majka je zamišljeno promućkala
kockice leda u svojoj čaši i onda je
jasno i trezveno pogledala svoju kćerku.

"Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je
dok su listići čaja polako padali na dno čaše.
"One će ti biti sve važnije, kako budeš
postajala starija.
Koliko god budeš volela svog muža,
koliko god budeš volela svoju decu,
one će ti biti potrebne.

Seti se da povremeno izađeš negde sa njima,
da se i dalje družiš sa njima.
I zapamti da tvoje prijateljice
nisu samo prijateljice, one su i tvoje sestre,
tvoje kćeri i ostali tvoji rođaci...

Biće ti potrebne druge žene!
Ženama su uvek potrebne druge žene!

"Kakav blesav savet ", pomislila je mlada žena.
Zar se nisam upravo udala?
Zar nisam upravo zakoračila u svet parova?
Za ime Boga, ja sam udata žena, odrasla!
Nisam neka šiparica
kojoj su potrebne prijateljice!
Moj muž i moja porodica svakako će biti sve što
mi je potrebno da moj život dobije pravi smisao."

Ali, ipak je poslušala svoju majku
i nastavila da održava kontakte sa
svojim prijateljicama.

Kako su godine prolazile jedna za drugom,
ona je polako počela da uviđa da je njena majka,
ustvari, tačno znala šta govori.

Kako vreme i priroda donose
promene i misterije u životu svake žene,
prijateljice ostaju najveći oslonac za nju.

Nakon 40-ak godina života u ovom svetu,
evo šta je naučila:

Vreme prolazi.

Život se događa.

Distanca razdvaja.

Deca odrastaju.

Ljubav bledi.

Srca se slamaju.

Poslovi dođu i prođu.

Karijere se završavaju.

Roditelji umiru.

Kolege zaborave usluge.

Muškarci imaju svoj svet.

Ali, prijateljice ostaju uz tebe,
koliko god vremena i milja
bile daleko od tebe.

Prijateljica nikad nije toliko daleko,
da ne može biti uz tebe,
kada je potrebna.

Dok budeš morala ići tim
usamljenim putem koji se zove život
i kad budeš morala ići sama,
tvoje prijateljice će biti tu, pored puta,
navijajući za tebe,
moleći se za tebe,
trudeći se oko tebe,
intervenišući u tvoje ime
i čekajući te na kraju puta
širom raširenih ruku.
Pokadkad će one čak i
prekršiti pravila zbog tebe.

Moje prijateljice su blagoslovile moj život!

Svet ne bi bio isti bez njih, ja ne bih bila ja.
Kad smo započele ovu avanturu
zvanu ženskost, nismo imale pojma
o neverovatnim radostima i tugama
koje su nas čekale na tom putu.
Niti smo znale koliko ćemo biti
potrebne jedna drugoj.
I svakog dana smo sve potrebnije!

Prosledi ovu poruku ženama
koje daju smiso tvom životu.
Ja sam to upravo učinila!

петак, 12. новембар 2010.

Tri moćna zakona Univerzuma

Pravila koja su ti potrebna da bi živela najbolje što možeš.



Postoje tri moćna zakona Univerzuma, koja bi bilo dobro da razumeš ako želiš da svoj život vodiš onako kako ti hoćeš, a zakon dopuštanja je poslednja od ova tri. Bilo bi logično da prvo pričamo o prvom zakonu, zatim drugom, pa na kraju trećem. Kako god, mi namerno, najviše naglašavamo važnost trećeg zakona, jer je upravo on taj koji ste došli da, u ovo vreme i u ovom prostoru, savladate. Ovo je zakon koji moraš primenjivati, ako želiš da postaneš namerni kreator kakva si i došla ovamo da budeš. Prvi zakon, zakon privlačnosti, nije nešto što možeš vežbati, jer je on zakon koji postoji u svakoj čestici Univerzuma, i on jednostavno jeste.

Baš kao što tvoj Zemaljski zakon gravitacije ne mora da se vežba, već jednostavno reaguje na stvari konstantno i na konstantan način, tako ni Zakonu Privlačnosti nije potrebna praksa. Ne postoje ‘instruktori gravitacije’ koji te uče kako da izbegneš pad, zato što pad na gore umesto na dole, nije ni opcija, niti problem. Upravo tako, da bi ti Zakon Privlačnosti odgovarao u kontinuitetu, ne moraš vežbati, jer će ti on svakako doneti manifestacije poklopljene sa tvojom vibracijom, čak i onda kada nisi upoznata sa Zakonom Privlačnosti.

Drugi u nizu ovih moćnih zakona Univerzuma je: Zakon Namernog stvaranja. Tako što namerno usmeravaš svoju pažnju i misli prema onome što želiš da postane tvoja stvarnost, ti možeš biti, raditi i imati bilo šta što poželiš. Primena ovih fenomenalnih zakona manifestovala je ovu predivnu planetu na kojoj živiš, i sve ono što vidiš. I na isti način, na koji je i Nefizička Energija Izvora primenila ove zakone, kroz moćni fokus, i stvorila ovo okruženje koje ti nazivaš život na planeti Zemlji, ti nastavljaš isti proces stvaranja kroz tvoju fizičku tačku gledišta.

Dok su ova prva dva zakona veoma bitna, kao i tvoja svesnost njihovog postojanja, za sve što postoji, tvoje razumevanje i primena trećeg zakona – Zakona Dopuštanja, je mesto gde leži sva tvoja moć.
Abraham-Hiks

четвртак, 11. новембар 2010.

U smeru svojih snova ali kako...?

Čovek koji pouzdano kroči u smeru svojih snova, začas će se sresti sa neočekivanim uspehom. Gradimo li kule u vazduhu, naš trud neće propasti, jer one tamo i pripadaju. Potrebno ih je samo podupreti temeljima. Mnoge osobe su ograničene u mislima, postupcima i rezultatima. Nikada ne prelaze granice ograničenja, što su ih sami sebi postavili ili ih im je postavio neko drugi. Drugi nas mogu zaustaviti privremeno ali mi smo jedini koji to možemo učiniti trajno.

Odrastao slon svojom surlom može podići skoro tonu tereta. Pripitomljeni slon mirno stoji vezan uz mali drveni štapić zaboden u zemlju. Dok je još bio mlad i nije dostigao svoju punu snagu, slona su vezali teškim lancem za nepokretan željezni stub. Tim postupkom, nameću slonu da shvati, da koliko god snažno pokušavao prekinuti lanac ili pomaknuti i iščupati stub, to mu nije moguće učiniti. Kad slonić odraste postane velik i snažan, on i dalje veruje, sve dok ispred sebe na tlu vidi stub i lanac.
Neko se narugao čoveku u pokušaju “nemogućeg”: “O, to nikada nećeš moći učiniti, barem niko do sada to nije uspeo.” Ali on je skinuo kaput i zasukao rukave i počeo raditi. Ako se i brinuo, to je sakrivao. Podignute glave i prikrivenog osmeha, bez imalo sumnje ili dvoumljenja, počeo je pevati, baveći se onime što se nije moglo učiniti i učinio je to.

Hiljade će vam ljudi reći da se nešto ne može napraviti, na hiljade ljudi će vam proricati neuspeh,stotine će vam isticati, jedan za drugim, opasnosti koje samo čekaju da vas napadnu. Ali samo se bacite na posao sa tračkom osmeha, zatim uzdignite glavu i počnite. Samo počnite pevati baveći se time, što se ne može napraviti. I tako ćete uspeti!

субота, 23. октобар 2010.

To znači voleti

Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gde treba tražiti prave izvore radosti i smisla.


Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voleti sve, da je sposobnost da osećamo ono što daje vrednost i lepotu našem postojanju. Gde god bi se na zemlji pojavilo, ono što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija.


Novac nije ništa, moć nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo a ipak su nesrećni. Lepota nije ništa, video sam lepe muškarce i lepe žene koji su bili nesrećni uprkos svojoj lepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako oseća; bilo je bolesnika punih volje za životom koji su je negovali do samog kraja i bilo je zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje.


Ali sreća je uvek bila tamo gde je neko umeo da voli i živeo za svoja osećanja; ako ih je negovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Lepota ne pruža radost onome ko je poseduje, već onome ko ume da je voli i da joj se divi.


Herman Hese

среда, 20. октобар 2010.

Čemu služi tuga

JA NISAM TUZAN - JA SAMO OSECAM TUGU

Ne poistovećuj se sa tugom. Budi svedok i doživi trenutak tuge jer tuga ima vlastitu lepotu.
Ti nisi nikada posmatrao. Uvek si se sasvim poistovećivao, tako da nisi ni mogao dospeti do trenutka kada tuga pokaže vlastitu lepotu. Ukoliko budeš posmatrao, bićeš iznenađen kakav si doživljaj propuštao. Pogledaj – kako nikad nisi tako duboko srećan kao kad si tužan. Tuga ima svoju dubinu, a sreća je površna. Samo posmatraj srećne ljude. Takozvani srećni ljudi, zabavljači i zabavljačice po klubovima, po hotelina gde ih možeš naći, pa i u pozorištima – uvek su nasmejani i veseli. Ti ćeš ih uvek zateći prizemljene i površne. U njima nema nikakve dubine. Ta sreća je nalik talasima sa površine – površan život. Tuga ima dubinu u sebi. Kada si tužan tada nisi nalik talasima sa površine; to je nalik pravoj dubini Pacifika – milje i milje su do toga.

Okreni se dubini i posmatraj. Sreća je bučna, tuga ima tišinu u sebi. Sreća je, možda, nalik danu, tuga liči na noć. Sreća je, možda, kao svetlost, tuga je kao mrak. Svetlost dođe i ode, a tuga ostaje – ona je večna. Svetlost se ponekad dogodi, a mrak je uvek tu.

Ako bi se suočio sa tugom, sve ove stvari bi doživeo. Iznenada bi postao svestan da je tuga tu kao cilj. Tada ti posmatraš i svedočiš – i onda iznenada postaješ srećan. Tako divna tuga, cvet tame, cvet beskrajne dubine. Kao neki ambis bez dna, tako tih, tako muzikalan – nema nikakve buke, ništa što remeti. Svaki covek može padati i padati u taj beskraj, i izaći iz njega sasvim osvežen. To je pocinak.

Sve zavisi od stava. Kada si tužan, ti misliš da ti se dogodilo nešto ružno. Postoji objašnjenje da se tada nešto loše dogodilo, i tada pokušavaš da pobegneš od toga; ti nikada ne meditiraš na tome. Tada obično odlaziš na neki prijem, u klub, ili , pak, uključiš televizor ili radio, ili uzmeš da čitaš novine – bilo šta, samo da zaboraviš na to. To je veoma loš stav koji si usvojio – da je tuga nešto loše. Ništa nije loše u tome. To je samo druga strana života.

Sreća je jedna strana, tuga je druga. Blaženstvo je jedna strana, a očaj je druga strana. Život se sastoji od oba. Život sačinjen samo od blaženstva ima širinu, ali nema dubinu. Život od tuge ima samo dubinu, ali nema širinu. A život sa obe strane je multi-dimenzionalan, on se kreće u svim pravcima. Pogledaj statuu Bude ili pogledaj ponekad u moje oči, i videćeš oboje: blaženstvo, mir, a i tugu, takođe. Ti ćeš naći u njima blaženstvo koje ima i tugu, jer im tuga daje dubinu. Pogledaj Budine statue: poseduju i blaženstvo, ali je i tuga u njima. Pravo značenje reči tuga daje ti pogrešno objašnjenje – da nešto nije u redu. To je samo tvoja interpretacija.

Po meni, život je u celini dobar. I kada shvatiš život u njegovoj potpunosti, tek tada možeš slaviti život; u protivnom, to nije moguće. Slavlje nije uslovljeno određenim stvarima: kada sam srećan, onda ću da slavim; ili ako sam nesrećan, ja neću slaviti. Slavlje je bezuslovno – ja slavim život. Ako život donese tugu – u redu, ja ću to slaviti. Donese li život sreću – dobro, ja ću slaviti.

Slavlje je moj stav neuslovljen onim što život donese.

Osho

четвртак, 14. октобар 2010.

Tri Pitanja

"Postoje samo dve stvari koje ne mogu da ti ukradu radost Sadašnjosti: tvoje negativne misli o Prošlosti i tvoje negativne misli o Budućnosti."

Starac je nastavio: "Videćeš da najviše pomaže ako počneš da posmatraš ono, što ti misliš da je Prošlost.
Kasnije ćemo se pozabaviti Budućnošću" - obećao je starac.

Mladić reče: "Znači, svaki put kada osjetim da me nešto sprečava da uživam u Sadašnjosti i da mi dobro ide, to je trenutak kada bi trebalo da pogledam u Prošlost i naučim nešto iz nje."
"Da", - odgovorio je starac.

"Vreme za učenje", još jednom je to potvrđivao,jeste svako vreme, kada želiš da učiniš Sadašnjost boljom od Prošlosti.
Kada si uznemiren ili imaš bilo kakva druga negativna osećanja o Prošlosti koja se mešaju u Sadašnjosti, tada moraš da odvojiš vreme da pogledaš u Prošlost i naučiš nešto iz nje."

Mladić je upitao: "Zašto je dobar trenutak za učenje baš kada osećam nešto negativno?"
Starac spremno odgovori: "Jer tada možeš da iskoristiš svoja osećanja da te nečemu nauče."
"I kako to da uradim?" - odvrati mladić.

Starac je odgovorio: "Najbolji način je da postaviš sebi tri pitanja i odgovoriš na njih najiskrenije što možeš:

1. Šta se zaista desilo u prošlosti?
2. Kakvu sam pouku izvukao iz toga? i
3. Šta mogu da uradim drugačije ovoga puta?"

Spenser Džonson "Poklon"

среда, 13. октобар 2010.

Sopstveni izbor

Izdvoji se iz guzve i njene besplodne potere za slavom i zlatom.

Nikada se ne osvrci dok zatvaras vrata pred jadnim metezom pohlepe
i ambicije.Obrisi svoje suze neuspeha i nesrece.

Spusti pored sebe svoj tezak teret i odmori se, dok ti se srce ne smiri.
Budi miran.Vec je kasnije nego sto mislis,jer tvoj zemaljski zivot,
u najboljem slucaju,samo je treptaj oka izmedju dve vecnosti.

Budi neustrasiv.Nista te ovde ne moze povrediti osim samog sebe.
Radi ono cega se plasis i ceni takve pobede sa ponosom.

Usmeri svoju energiju.Biti svuda je biti nigde.

Budi ljubomoran na svoje vreme,jer ono je tvoje najvece bogatstvo.

Preispituj svoje ciljeve.Pre nego sto ulozis previse srca u bilo sta,
ispitaj koliko su srecni oni, koji vec imaju ono sto ti zelis.

Voli svoju porodicu i prebroj svoje blagoslove.Razmisli koliko bi zudeo
za njima da ih ne posedujes.

Odlozi svoje neostvarljive snove i zavrsavaj zadatke odmah,bez obzira, koliko su ti neprivlacni.
Sva velika dostignuca nastaju radom i cekanjem.Budi strpljiv.Bozje odlaganje nikad nije Bozje odbijanje.
Zastani.Izdrzi.Znaj da je tvoj blagajnik uvek blizu!

Sta posejes,dobro ili lose,to ces i znjeti.

Nikada ne okrivljuj druge za svoje stanje.

Ti si ono sto jesi samo po svom sopstvenom izboru!

Og Mandino

недеља, 3. октобар 2010.

San

Usnuo sam san da razgovaram sa Bogom.
Dakle, ti bi hteo razgovarati sa mnom? reče Bog.
Ako imaš vremena rekoh.
Bog se nasmeši.
Moje je vreme večnost.
Šta si me želeo pitati?
Šta te najviše iznenađuje kod ljudi?
Bog odgovori:
Što im je detinjstvo dosadno.
Žure da odrastu,
a potom bi želeli ponovo biti deca.
Što troše zdravlje da bi stekli novac,
pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.
Što razmišljaju teskobno o budućnosti,
zaboravljajući sadašnjost.
Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
Što žive kao da nikada neće umreti,
a onda umiru kao da nikada nisu živeli.
Bog me primi za ruku
Ostadosmo na trenutak u tišini.
Tada upitah:
Kao roditelj,
koje bi životne pouke želeo da tvoja deca nauče?
Osmehujući se, Bog odgovori:
Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Mogu samo voleti.
Da nauče da nije najvrednije ono što poseduju,
nego ko su u svom životu.
Da nauče kako se nije dobro upoređivati sa drugima...
Da nauče kako nije bogat onaj čovek koji najviše ima,
nego onaj kojem najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi
da se duboko povredi voljeno biće,
a potom su potrebne godine da se izleči.
Da nauče opraštati tako da sami opraštaju.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nežno vole,
ali to ne znaju izreći niti pokazati.
Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće.
Da nauče da dve osobe mogu posmatrati istu stvar,
a videti je različito.
Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima...
a ipak ih voli.
Da nauče kako nije uvek dovoljno da im drugi oproste.
Moraju i sami sebi opraštati.
Ljudi će zaboraviti šta si rekao.
Ljudi ce zaboraviti šta si učinio.
Ali nikada neće zaboraviti kakva si osećanja u njima pobudio.

петак, 1. октобар 2010.

Naučila sam

Naučila sam da nije važno šta se dogodilo ili koliko loše

izgleda danas, život ide dalje i sutra će biti bolje.


Naučila sam da o osobi govori mnogo nacin na koji podnosi

ove tri stvari: kišni dan,

gubitak prtljaga i

pregorele svetiljke na božićnoj jelki.


Naučila sam da će ti, bez obzira na tvoj odnos sa roditeljima,

oni nedostajati kad odu iz tvog života.


Naučila sam da živeti nije isto što i imati život .


Naučila sam da ti život ponekad pruži drugu priliku.


Naučila sam da kroz život ne treba ići sa bokserskim

rukavicama na obe ruke, moraš biti sposobna da neke stvari

baciš iza sebe...


Naučila sam da kad god sam nešto odlučila otvorenog srca,

nisam pogrešila.


Naučila sam da čak i kad me boli ne moram to biti ja.


Naučila sam da imam još mnogo toga za učenje.


Naučila sam da će ljudi zaboraviti šta si rekla, zaboravit će šta

si uradila, ali nikad neće zaboraviti kako su se osećali u

tvom društvu.

Maya Angelou

субота, 18. септембар 2010.

Jesmo li život shvatili previše ozbiljno i zaboravili da se smejemo...

Kao da nam je neko, u nekom nevidljivom trenutku našeg života rekao: e sada je dosta, sada se uozbiljite, nema više cerekanja, zeze i nekih spontanih i nekontrolisanih gegova, jer ovaj svet ceni i vrednuje samo ozbiljne, koji ne pokazuju svoje reakcije. A mi smo to shvatili ozbiljno i brže bolje navukli maske ozbiljnosti kao da je to ono što držimo u srcu, i počeli to da primenjujemo u našem svakodnevnom životu, na ulici, poslu, druženju, dok slušamo, govorimo, ćutimo čak i kada se tuširamo.

Kakve veze ima smeh sa neozbiljnošću?

Kakve veze ima spoljašnji izraz smrknutosti sa ozbiljnošću?

Ovo sigurno nema veze jedno sa drugim, kao da smo pobrkali lončiće i detetu u sebi rekli, ćuti da te ne čujem više da mi se ne uklapaš u opšte prihvaćeno ponašanje, a kamoli da se smeješ ko lud na brašno, i pričaš neke iskrene gluposti.


Kako smo se ponašali i reagovali kad smo bili deca?

Spontanost, smeh i radoznalost, to smo bili.

To maleno detence u nama bi se još igralo, smejalo i trčalo, i bilo tako, tako živo.

Da Vam pravo kažem, nikad nismo ni prestali da budemo deca, to je zabluda, samo smo se vremenom uskladili sa prikladnim tj. ničim.

Kad se dete u nama smeje, kao da ceo svet preplavi sjaj najveće lepote i spolja i iznutra.

Ne moramo da se štedimo, ne možemo nikada potrošiti našu radost i naš smeh, pa smejmo se kad god nam padne na pamet, čak i kad nemamo nekog razloga, onako kao lud na brašno…


Preuzeto sa sajta ratnici svetlosti.com

петак, 13. август 2010.

Žene koje trče s vukovima

Jeste li se ikad pitali kako ste uspeli završiti u tako čudnoj porodici kao što je vaša? Ako ste ikada živeli kao autsajder, kao ponešto čudna ili drugačija osoba, ako ste samotnjak, neko tko živi na rubu glavne struje, onda ste patili. Pa ipak, dođe i vreme kad treba otići od svega toga i iskusiti drugačije gledište, vratiti se natrag u zemlju u kojoj živi vlastita vrsta.

Neka više ne bude patnje, ne pokušavajte više otkriti gde ste pogriješili. Tajna toga zašto ste se rodili kome ste se rodili završena je, finis, terminado, gotova. Odmorite se na tren n i osvježite se vetrom koji dolazi iz vaše domovine.

Godinama već žene koje u sebi nose mitski život arhetipa Divlje žene tiho jauču: „Zašto sam toliko drugačija? Zašto sam se rodila u takvoj čudnoj porodici?“ Kad god im je život hteo proklijati, neko se našao da posoli zemlju kako ništa ne bi moglo rasti. Osećaju se izmučene svim propisima protiv svojih prirodnih želja. Ako su deca prirode, onda ih drže pod krovom. Ako su naučnice, onda im kažu da trebaju biti majke. Ako žele biti majke, onda im kažu da bi se trebale potpuno uklopiti u tu ulogu. Ako žele nešto učiniti, onda im kažu neka budu praktične. Ako žele stvarati, onda im kažu da nema kraja ženinim kućnim poslovima.

Koji put pokušavaju biti dobre, već prema tome koji su standardi najpopularniji, a tek posle shvate što uistinu žele, kako uistinu moraju živeti. Tada proživljavaju bolne amputacije, jer moraju napustiti obitelj, brak kojem su se zavetovale do kraja života, posao koji je trebao biti odskočna daska za nešto što još više zatupljuje, ali je bolje plaćen. Ostavljaju snove razasute po putu.

Često su te žene umetnice koje pokušavaju biti razumne i provesti osamdeset posto svoga vremena radeći nešto što ubija njihove svakodnevno kreativne živote. Premda tih scenarija ima beskraj, jedna je stvar uvek ista: rano su ih već istakli kao „drugačije“ sa negativnim predznakom. Zapravo su strastvene,posebne, radoznale i razmišljaju na pravi, instinktivni način.

Dakle, odgovor na pitanja: Zašto ja?, Zašto baš ta porodica?, Zašto sam toliko drugačija? glasi, naravno, da na njih nema odgovora. Pa ipak, egu treba nešto što će prožvakati pre nego što odustane, pa bez obzira na to, nudim tri odgovora . (Možete odabrati koji god vam se svidi, ali morate odabrati bar jedan. Većina ih odabere onaj zadnji, ali bilo koji je dobar.) Pripremite se. Evo ih.

Rođene smo takve kakve jesmo i to u tim čudnim porodicama u kojima smo izdržale

1)zato (to skoro niko ne poveruje), 2) jer sebstvo ima neku nameru, a naši mali mozgovi su presićušni da bi to mogli shvatiti (mnogima će se ta ideja činiti utešnom) ili 3) zbog sindroma Zalutale zigote (pa…možda da….ali što je to?)

Vaša obitelj misli da ste vanzemaljac. Vi imate perje, oni krljušt. Vaša predstava zabave je šuma, divljina, unutrašnji život, spoljašnja veličanstvenost. Njihova predstava zabave je slaganje peškira. Ako je to tako i kod vas u vašoj porodici, onda ste žrtva sindroma Zalutale Zigote.

Niste nikad čuli za to? E pa, vila Zigota je jedne noći letela nad vašim gradom, a sve malene zigotice u njenoj košari skakutale su i poskakivale od uzbuđenja.

Zapravo ste bili namenjeni roditeljima koji bi vas razumeli,ali je Vila Zigota naletela na turbulenciju u zraku, i hop, ispali ste iz košarice nad krivom kućom. Padali ste, i vrteli se, vrteli se i padali i upali pravo u porodicu koja vam nije bila namenjena. Vaša prava porodica je bila tri kilometra dalje.

Zato ste se zaljubili u porodicu koja nije bila vaša a koja je bila tri kilometra dalje. Oduvek ste želeli da gospodin i gospođa Netković budu vaši pravi roditelji. Verojatno su i trebali biti.

Zato plešete po hodnicima premda potičete iz obitelji televizijskih spora. Zato se vaši roditelji uznemire svaki put kad dođete kući ili nazovete. Brinu se: „Šta će sad učiniti? Prošli put nas je posramila, samo Bog zna šta će ovaj put izvesti. Avaj!“ Prekriju oči kad vas vide, i to ne samo zato što ih zaslepi vaše svetlo.

Sve što vi želite jeste ljubav. Sve što oni žele jeste mir.

Članovi vaše porodice, zbog vlastitih razloga (zbog svojih prioriteta, bezazlenosti, ozleda, mentalnih bolesti ili kultiviranog neznanja), ne znaju biti spontani sa nesvesnim, a vaš dolazak, naravno, izaziva arhetip varalice, onoga koji diže prašinu. Tako pre nego što uopšte sednete zajedno za sto, varalica već divlje pleše uokolo pokušavajući ubaciti kakvu dlaku u porodično jaje.

Premda nemate nameru uznemiriti porodicu, ona će se uznemiriti bez obzira na sve. Kad se pojavite, sve i sva kao da poludi.


Siguran je znak divlje zigote u obitelji kad su roditelji stalno uvređeni, a deca se osećaju kao da nikad ništa ne mogu dobro učiniti.


Ne-divlja obitelj želi samo jednu stvar, ali Zalutala zigota nikad ne uspe otkriti šta je to, a čak i kad bi uspela, kosa bi joj se na glavi uspravila i pretvorila u same uskličnike.

Pripremite se, otkriću vam tu veliku tajnu. Ono što zapravo žele od vas, tu tajanstvenu i velelepnu stvar.


Nedivlji žele dosljednost.


Žele da danas budete tačno onakvi kakvi ste bili juče. Ne žele da se menjate svakim danom, nego da ostanete isti onakvi kakvi ste bili na početku sveta i veka.

Upitajte porodicu želi li doslednost i odgovoriće vam potvrdno. U svim stvarima? Ne, reći će, samo u onim stvarima koje su bitne. Što god bilo bitno u njihovu vrednosnom sistemu, uvek je to anatema divlje prirode žene. Na žalost, „stvari koje su bitne“ njima nisu iste „stvarima koje su bitne“ divljem detetu.

Doslednost u ponašanju za Divlju ženu nemoguća je presuda, jer njena snaga leži u prilagođavanju promeni, u inovaciji, plesu, zavijanju, režanju, dubokom instinktivnom životu, kreativnoj vatri. Ona ne pokazuje doslednost jednoličnošću, nego kroz svoj kreativni život, kroz stalno zapažanje, brzookost, prilagodljivost i spretnost.


Kad bismo morali navesti jednu stvar koja Divlju ženu čini onom koja jeste, to bi bila njena respondibilnost, sposobnost da odgovara na podražaje. Njeni percpetivni i spretni odgovori dosledan su zavet kreativnim silama, bio to Duende, zloduh koji se skriva iza strasti,ili Lepota, Umetnost, Ples ili Život. Njeno je obećanje nama, ako ga ne iskrivimo, da će nas terati da živimo. Ona će nas odgovorno i dosledno terati da živimo punim životom.

Tako Zalutala zigota obećaje vernost svojem unutarnjem divljem sopstvu, a ne svojoj porodici. Zato se oseća rastrzanom. Majka vučica drži je za rep, a zemaljska porodica je drži za ruke. Ubrzo urla od boli, reži i grize sebe i druge, i napokon, smrtna tišina. Pogledajte je u oči i vidite nebeske oči, oči osobe koja više nije tu.


Iako je socijalizacija važna za dete, ubiti unutrašnju kreativnost znači ubiti dete. U zapadnoj Africi shvataju da oštrina prema detetu natera dušu da se povuče iz tela, kojiput na par koraka, a koji put na nekoliko dana hoda.

Premda se potrebe detetove duše moraju uskladiti sa potrebama za sigurnošću i fizičkom negom, te sa brižljivo ispitanim predstavama o „civilizovanom ponašanju“, uvek mi je žao onih koji se prepristojno ponašaju, uvek u očima nose onaj pogled „blede duše“. Nešto nije u redu. Zdrava duša većinu vremena prosijava iz osobe, a koji put upravo plamti iz nje. Kada je ozleda jaka, duša beži.

Koji put odluta ili odjuri tako daleko da se moramo vešto umiljavati kako bismo je privukli natrag. Mnogo vremena mora proći pre nego što takva duša stekne dovoljno poverenja da se vrati, no to se može postići. Za povratak je potrebno nekoliko sastojaka: golo poštenje, izdržljivost, nežnost, ljubaznost, izbacivanje besa i duhovitost. Zajedno oni čine pesmu koja dušu priziva natrag kući.


Koje su potrebe duše? One se nalaze u dva carstva: carstvu prirode i carstvu kreativnosti. U tim carstvima živi Na’ashje’ii Asdzaa, Paučica, Boginja stvaranja naroda Navajo, koja pruža psihičku zaštitu onima koji je traže. Ona je zadužena da dušu nauči zaštiti i ljubavi prema lepoti.

Koja je temeljna hrana duše? Pa, to se razlikuje od osobe do osobe, ali evo nekih kombinacija. Smatrajte to psihičkom makrobiotikom. Nekim ženama su vazduh, noć, sunce i drveće osnovne potrebe. Druge će zasititi jedino reči, papir i knjige. Trećima su nužno potrebne boje, oblici, senke i glina. Neke žene moraju skakati, sagibati se i trčati, jer njihove duše žude za plesom. Druge pak žude samo za mirom oslanjanja na drvo.

Postoji još jedna tema kojom se valja pozabaviti. Zalutale zigote nauče preživljavati. Teško je provesti godine i godine među ljudima koji vam ne mogu pomoći da procvetate. Veliko je postignuće kad možete reći da znate preživljavati. Mnogima to već samo po sebi daje moć. Međutim, dođe trenutak u procesu individuacije kad su pretnje ili trauma uglavnom prošlost. Tada je vreme da se pređe na sledeću fazu, nakon preživljavanja, a to je vidanje i bujanje.

Ako samo preživljavamo, a ne težimo bujanju, ograničavamo se i upola smanjujemo našu energiju prema nama i našu moć u svetu. Može se dogoditi da se osoba toliko ponosi time što preživljava, da to dovodi u opasnost daljnji kreativni razvoj. Koji put se ljudi boje poći dalje od statusa nekoga ko je preživio, jer to je upravo to- status, razlikovno obeležje, jedno od onih postignuća koja govore: „Samo da znaš, možeš se kladiti, sto posto“.

Umesto da preživljavanje učinimo središtem života, bolje ga je rabiti kao jedno od mnogih odličja, ali ne i jedino. Ljudi zaslužuju da plivaju u lepim sećanjima, kolajnama i odlikovanjima zato što žive, zato što uistinu žive i pobeđuju. Kad pretnja nestane, moguća zamka leži u tome da se nazivamo imenim koja smo stekli u najgora vremena u životu. To stvara stanje duha koje nas može sputavati. Nije dobro temeljiti identitet duše jedino na poduhvatima, gubicima i pobedama iz loših vremena. Premda preživljavanje ženu može učiniti čvrstom poput stene, u nekom joj trenutku to počne ograničavati novi razvoj.

Kad žena uporno ustraje na tome „preživela sam“ i nakon što je prošlo doba kad je to bilo krorisno, onda je jasno što valja učiniti. Moramo olabaviti šaku kojom se ta osoba drži za arhetip osobe koja je preživela. Inače ništa ne može nastati. To je kao da mala izdržljiva biljka bez vode, sunčeve svetlosti i hranjivih materija ipak uspe izbaciti jedan mali hrabri i tvrdoglavi list. Uprkos svemu.

Bujati znači sada, kad su prošla ona loša vremena, preći u raskoš i svetlo te tamo cvasti, bujati grmolikim, čupavim, teškim cvetovima i lišćem. Dodelimo sebi radije imena koja nas izazivaju na razvoj kao slobodnih stvorenja. To znači bujati. To nam je i namenjeno.

Biti dete koje je tek preživljavalo duže nego što je to potrebno previše se poistovećuje sa arhetipom ozlede. Bujanje je moguće kad prepoznamo ozledu koju zatim pospremimo u sećanje. Bujanje nam je namenjeno, tu na zemlji. Bujanje, a ne puko preživljavanje, to je naše pravo koje stičemo rođenjem kao žene.

Nemojte se povlačiti i umanjivati ako vas nazovu crnom ovcom, skitnicom, vukom samotnjakom. Oni koji sporo uviđaju, kažu da je nekonformista propast društva. No, već se stolećima pokazuje da biti različit znači stajati na ivici, da je gotovo zagarantovano da će ta osoba napraviti kakav originalan doprinos, koristan i zapanjujući doprinos svojoj kulturi.

Kada tražite savet, nikada ne slušajte one sa sićušnim srcima. Budite ljubazni prema njima, blagosiljajte ih, laskajte im, ali nemojte slušati njihov savet.

Ako su vas ikada nazvali prkosnom, nepopravljivom, bezobraznom, lukavom, buntovnom, neukrotivom, neposlušnom, onda ste na pravom tragu. Divlja žena je u blizini.

Ako vas nikada nisu tako nazivali, još ima vremena. Vežbajte Divlju ženu. Andele! Opet i opet.


Izvor: Žene koje trče s vukovima; mitovi i priče o arhetipu divlje žene, Clarissa Pinkola Estes, Algoritam, Zagreb, 2004.

петак, 16. јул 2010.

Nema boljeg trenutka od ovog sada...

Ubeđujemo sami sebe, da će život biti bolji kad se venčamo, dobijemo bebu a zatim drugu bebu. Onda smo frustrirani zato što deca nisu dovoljno velika i bićemo zadovoljniji kada porastu.

Nakon toga, frustrirani smo zato što imamo posla sa pubertetlijama.
Sigurno ćemo biti srećniji kada izađu iz tog razdoblja. Govorimo sebi da će nam
život biti potpun, kada se naš supružnik dozove pameti, kada kupimo lepša kola, kada budemo u mogućnosti da odemo na lepo putovanje, ili kada odemo u penziju.

Prava je istina da ne postoji bolji trenutak za sreću od ovog trenutka.
Ako ne sada, kada?

Tvoj život će uvek biti ispunjen problemima. Najbolje je da to priznaš sebi i da odlučiš da svejedno budeš srećan. Sreća je pravi put.

Zato, čuvaj svaki trenutak koji imaš i čuvaj ga još više zato što si ga podelio sa nekim posebnim, dovoljno posebnim da bi provodio vreme sa njim… i zapamti da vreme nikoga ne čeka.

Zato, prestani da čekaš…
Da otplatiš kola.
Da kupiš novu kuću ili stan.
Da ti deca odu od kuće.
Da se vratiš na studije.
Da završiš studije.
Da izgubiš 10 kg.
Da dobiješ 10 kg.
Da se oženiš (udaš).
Da se razvedeš.
Da dobiješ decu.
Da odeš u penziju.
Da dođe leto.
Da dođe proleće.
Da dođe zima.
Da dođe jesen.
Da umreš.

Nema boljeg trenutka za sreću od ovog. Sreća je put, a ne cilj.

REKONECIJA I REKONEKTIVNO ISCELJIVANJE - NEMA BOLJEG TRENUTKA OD OVOG DA NAPRAVIŠ KORAK DO STVARNOG ŽIVOTA ISPUNJENOG RADOŠĆU! SADA ODMAH!

"Neka bude svetlost..."

четвртак, 1. јул 2010.

Bilo je drugacije,da se podsetimo...

Za svu ''decu'' koja su rodjena
i prezivela:

1950-te, 60-te , 70-te & 80-te !!
Bilo je drugacije,da se podsetimo...


Prvo, preziveli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je
bolela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do
zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes.

U to vreme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od domasaja
dece" na bocicama sa lekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e.

Kao deca, vozili smo se u autima bez pojasa i vazdusnih jastuka i nismo
morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rosulama.

Pili smo vodu iz creva za zalivanje baste a ne iz flasica kupljenih u
supermarketu. Delili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i
NIKO
nije umro zbog toga

Jeli smo mlecne sladolede, beli hleb i pravi puter, pili kole koje su i tada
bile pune secera ali nismo bili debeli
zato sto smo se
STALNO IGRALI NAPOLJU

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se celi dan, sve dok se ne upale svetla
na ulici,
zmurke, planova, klisa, klikera, Partizana i Nemaca, kauboja i Indijanaca,
zaloga i svega ostalog sto je samo decija masta bila u stanju da smisli,

Neretko, niko nije mogao da nas nadje po celi dan.

I nikad nije bilo problema...

Provodili smo cele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se
niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naucili smo kako da resimo problem

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog
psihologa i usmerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.

Nama nisu prodavali drogu ispred skole...

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji
(vec samo dva),
nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere,
Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO ISLI NAPOLJE
DA SE DRUZIMO S NJIMA !

Padali smo sa drveca, znali se poseci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku
, ali
nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga

Igrali smo se lukovima i strelama, pravili katapulte i bacali petarde za
Novu Godinu i sve smo to preziveli bez posledica!

Isli smo biciklom ili peske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili
jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!

Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas
izvuku.
U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!

Mi nismo provodili jedan vikend sa mamom a jedan sa tatom. Mi smo imali
jednu kucu i jednu porodicu.
Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji covecanstva

Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje
i naucnike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greske, uspeh i odgovornost.
I naucili smo da zivimo sa tim !

I ti pripadas toj generaciji?

CESTITAM!

tekst preuzet od ''Probudi se - vreme je ...:)''

субота, 26. јун 2010.

Crveni šešir

KAD BIH MOGLA PONOVO PROŽIVETI ŽIVOT


Otišla bih u krevet, kad sam bila bolesna, umesto pretvaranja da će se svet prestati da se okreće ako ne budem prisutna.

Zapalila bih ružičastu sveću napravljenu poput ruže, pre nego što se istopi u skladištu.

Manje bih pričala i više slušala.

Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izbledeo.

Pojela bih kokice u 'dobroj' dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele da zapale vatru u kaminu.

Odvojila bih vreme za slušanje mog dede i lutanju kroz njegovu mladost .

Ne bih nikad insistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred letnjeg dana, jer je moja kosa taman isfrizirana i sređena.

Sela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).

Manje bih plakala i smejala se ispred televizora, a više posmatrajući život.

Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće videti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.

Umesto što sam želela, da što pre prođe devet meseci trudnoće, cenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.

Kad bi me deca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: 'Kasnije, sada operi ruke pre ručka.' Bilo bi puno više Volim te umesto Žao mi je.

Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cenila svaki minut, gledala ga i zaista videla i nikad se ne bih osvrtala.

Prestanimo da se znojimo zbog malih stvari.

Prestani da brineš o tome ko te ne voli, ko ima više ili ko šta radi.

Umesto toga, počnimo ceniti odnose koje imamo sa onima koji nas vole.

Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio.

I šta činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno.

Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.


MESEC LEPIH ŽENA

3 godine : Pogleda se i vidi Kraljicu.
8 godina: Pogleda se i vidi Pepeljugu.
15 godina: Pogleda se i vidi Ružnu sestru (mama, ne mogu da idem u školu ovakva !)
20 godina: Pogleda se i vidi 'predebela/premršava, preniska/previsoka, previše ravno/previše kovrdžavo? ali odluči da ide napolje u svakom slučaju
30 godina: Pogleda se i vidi 'predebela/premršava, preniska/previsoka, previše ravno/previše kovrdžavo ? ali odluči da nema vremena to popraviti i izlazi u svakom slučaju
40 godina: Pogleda se i vidi 'čista sam' i izlazi napolje
50 godina: Pogleda se i vidi 'To sam ja' i izlazi gde god to želi
60 godina: Pogleda se i podseća se svih ljudi koji se više ne mogu videti u ogledalu. Izlazi napolje i osvaja svet.
70 godina: Pogleda se i vidi mudrost, veselje i sposobnost, izlazi napolje i uživa u životu.
80 godina: Ne gnjavi se sa ogledanjem. Samo stavi crveni šešir i izlazi da se zabavi.




TREBALE BI SMO DA ZGRABIMO OVAJ CRVENI ŠEŠIR ŠTO PRE!

недеља, 13. јун 2010.

Roditeljima s ljubalju

OTAC I SIN

Čovek se vratio sa posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina, kako ga čeka na vratima.

SIN: "Tata, smem li te nešto pitati?"

OTAC "Da, naravno, reci, šta je?"

SIN: "Tata, koliko zarađuješ na sat?"

OTAC: "To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?" kaže gnevno

SIN: "Samo sam želeo znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?"

OTAC: "Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat."

SIN: "Oh", dečak odgovori, spuštene glave.

SIN: "Tata, molim te, možeš li mi pozajmiti 25 dolara?"

Otac je bio besan: "Ako je jedini razlog, što me pitaš, da ti pozajmim 25 dolara taj, da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i idi pravo u sobu i razmisli, zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dečje idiotarije!"

Dečak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.

Čovek je seo i postao još ljući zbog dečakovog pitanja..."kako se usuđuje pitati takva pitanja, samo da bi dobio novac?" Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio: "Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara...stvarno ne pita često za novac..."

Čovek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata..."Jesi zaspao, sine?", upitao je.

"Ne, tata, budan sam" odgovori dečak.

"Razmišljao sam..možda sam bio prestrog prema tebi malopre. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio."

Dečak se uspravio, smešeći se. "Oh, hvala ti, tata!", poviknuo je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica. Kad je vidio da dečak već ima novac, opet se počeo ljutiti. Dečak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.

"Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?", planu otac.

"Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.", odgovori dečak.

"Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvog vremena? Molim te, dođi sutra kući ranije. Želim večerati sa tobom."

Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i zamolio ga za oproštaj.

Ovo je samo kratki podsetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smemo dozvoliti da vreme prolazi mimo nas, a da ne provedemo neko vreme sa ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Seti se podeliti tih 50 dolara sa nekime koga voliš.

Da umremo sutra, kompanije za koje radimo će nas lako zameniti. Ali porodicama i prijateljima koji ostanu za nama nedostajaćemo do kraja života.

"Neka bude svetlost..."

Polje vašeg srca - centar vašeg života

Polje vaseg srca je centar vaseg zivota,zato sto su nasa tela elektromagnetska polja, zato sto smo mi odredjene elektromagnetne talasne duzine u ovoj dimenziji i zato sto je srce najsnazniji elektromagnetni organ u nasim telima.

Ono kreira frekvenciju onoga sto mi jesmo,razmislite o snazi ovog elektromagnetnog polja, koje izlazi iz vas, kao sto struja izlazi iz uticnica, ovu energiju nesto mora da stvori, kao sto elektrane stvaraju struju, a ovde je to nase srce.

Frekvencija koju odasiljamo, dolazi sa ovog mesta, iz vaseg srca.

Kada kazemo, slusaj sta ti srce kaze, koristimo ustvari zakon privlacenja da stvorimo sve ono sto je u nama, koristimo sustinu ove energije da privucemo sebi esenciju svega onoga sto jesmo.


Zamislite tu talasnu duzinu koju odasiljate, to je kao elektron u atomu koji ima naelektrisanje, a srece je generator te energije, koju odasiljate, tako da vase srce ima punu svesnost vase sustine i odasilje energiju u svim pravcima, vasu talasnu duzinu, vasu memoriju.
Kod transplantacije organa-srca zapazeno je da osoba kojoj je organ transplantiran dobije secanja osobe koja je donator organa.

Srce sadrzi secanje, onoga sto ste bili, pre nego sto ste dosli u ovo telo.
Srce zna kako da vas usmeri, zna sta bi trebalo da radite, zna vase tajne zelje koje vas um sakriva i zeli da otkloni.

Srce sadrzi vasu sustinu i zato mu mozete verovati.

Zato svoju paznju mozete usmeriti tamo i kada usmerite svoju paznju na vasu elektricnu centralu, koja zadrzava svu tu vasu vodu, sav taj potencijal toka mozete odluciti, kada i kako da pustite tu energiju napolje. Ovo je dar koji dobijate usmeravanjem vase paznje na vase srce.

To je razlog zasto ne mozete da se pretvarate, da ste nesto osim onoga, sto zaista jeste. To je razlog, zasto oni koji se bave radom sa svetlom(radnici svetla) nalaze, da njihov stari nacin vise ne funkcionise, njihovo srce kaze promeni svoj fokus, usmeri svoju paznju na nesto, za sta ne treba, tako mnogo pravila.

Vi ste talasna duzina, vi ste kreacija, vi ste tok i u svemu tome, vi ste elektromagnetna frekvencija u ovom svetu.


Pratite gde ta frekvencija zeli da ide bez da je ogranicavate.
Fokusirajte se na prostor vaseg srca, da vidite sta ima da vam kaze, ono vam govori koju frekvenciju zelite da posaljete, dok vas um zeli da sagradi granice oko srca.


Recite svom umu da se utisa i osetite i verujte svom srcu, osetite taj tok.
Koristite ovo sa radoscu i budite svesni ove beskonacne frekvencije koju odasiljate u svet.


Sa engleskog prevela
Marija Somborac

петак, 4. јун 2010.

RAZMIŠLJAJTE ŠIROKO



Kad vas mali ljudi pokušavaju spustiti na svoj nivo, RAZMIŠLJAJTE ŠIROKO.


Nesumnjivo je da postoje ljudi koji priželjkuju vaš poraz, pad i nazadovanje. Ali, oni vam ne mogu ništa ako upamtite sljedeće:
1. Kad odbijate da se borite sa „malim“ ljudima, vi pobeđujete. Borba sa „malim“ ljudima svodi vas na njihovu veličinu. Ostanite veliki.
2. Očekujte da će se ljudi otresati na vas. To je dokaz da napredujete.
3. Podsetite se da su osobe, koje se otresaju na vas zapravo psihološki bolesne. Budite veliki. Sažalite se nad njima.

Mislite dovoljno široko da biste bili neranjivi za napade malih ljudi.

Kad se u vas uvuče osećaj: “nisam dovoljno sposoban(-na)“, RAZMIŠLJAJTE ŠIROKO.


Upamtite: ako mislite da ste slabi, slabi ste. Ako mislite da se nesposobni, nesposobni ste. Ako mislite da ste prosečni, prosečni ste.

Prirodnu sklonost samopodcenjivanju pobedite sledećim oružjem:

1. Izgledajte važno! Tako ćete lakše razmišljati poput važne osobe. Vaš izgled snažno utiče na vaše raspoloženje. To upamtite.
2. Fokusirajte se na svoje vrline. Bodrite i ohrabrujte sami sebe. Upoznajte svoju pozitivnu stranu ličnosti.
3. Sagledajte i druge ljude iz prave perspektive. I oni su ljudska bića. Zašto biste ih se plašili?

Razmišljajte dovoljno široko da biste uvideli koliko zapravo vredite.

Kada se svađa ili neslaganje čine neizbežnima, RAZMIŠLJAJTE ŠIROKO.

Evo kako ćete se uspješno oduprijeti iskušenju svađe:

1. Zapitajte se:“Je li ovo dovoljno važno da bismo se zbog toga svađali?“
2. Podsetite se da svađom ne možete dobiti ništa, ali da uvek nešto izgubite.
Razmišljajte dovoljno široko da biste uvideli da vas svađe, neslaganja, sukobi i nesporazumi neće odvesti tamo gde želite stići.

Kada se osetite poraženim, RAZMIŠLJAJTE ŠIROKO.

Veliki uspeh nije moguće ostvariti bez poteškoća i neuspeha. Ali, moguće je ostatak života proživeti bez poraza.

Evo kako veliki ljudi reaguju na neuspehe:

1. Neuspeh posmatrajte kao životnu pouku. Usvojite je. Proučite je. Upotrebite je da biste brže napredovali ka uspehu. Okoristite se tim neuspehom.
2. Upornosti pridružite spremnost za eksperimentisanjem. Uzmaknite i započnite ispočetka, primenjujući novi pristup.
Razmišljajte dovoljno široko da biste spoznali kako je poraz stanje uma i ništa više.

Kad romantika počne zamirati, RAZMIŠLJAJTE ŠIROKO.

Negativan način razmišljanja: “Bio(-la) je nepravedan(-na) prema meni i zato ću mu (joj) se osvetiti“, ubija romantiku i uništava ljubav.
Kad situacija na ljubavnom planu pođe po zlu, postupite na sledeći način:

1. Fokusirajte se na najveće vrline osobe čiju ljubav želite. Male stvari ostavite iza sebe.
2. Učinite nešto posebno za svog partnera i to često.
Razmišljajte dovoljno široko da biste otkrili tajne radosti u vezi sa svojim partnerom.

Kad utvrdite da se vaše poslovno napredovanje usporava, RAZMIŠLJAJTE ŠIROKO.


Bez obzira na vaše zanimanje, viši položaj i veća plata proizilaze samo iz jednoga: povećanja kvaliteta i kvantiteta učinka.

Učinite sledeće: razmišljajte:“Ja mogu bolje“. Najbolje nije nedostižno. Sve je moguće učiniti boljim.
Ništa na ovom svetu ne čini se na najbolji mogući način. A onda kad pomislite: “Ja mogu bolje“, načini će se pojaviti sami od sebe. Takav stav oslobađa vašu kreativnu moć.

Razmišljajte dovoljno široko kako biste uvideli da će novac doći, sam po sebi, ako uslugu stavite na prvo mesto.

уторак, 18. мај 2010.

BITI SREĆAN

Herman Hesse




U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti srećan.
Samo smo zato na svetu.

Sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovedima
retko činimo jedno drugoga srećnim,
time ni sebe ne činimo srećnima.

Ako čovek može biti dobar,
može to samo onda
kada je srećan,
kada u sebi ima sklada,
dakle ...kada voli.

To je bilo učenje,
jedino učenje na svetu.

To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.

Za svakoga je na ovome svetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.

Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svet zvuči zajedno sa dušom,
onda je dobro.



“Neka bude svetlost…”