четвртак, 11. новембар 2010.

U smeru svojih snova ali kako...?

Čovek koji pouzdano kroči u smeru svojih snova, začas će se sresti sa neočekivanim uspehom. Gradimo li kule u vazduhu, naš trud neće propasti, jer one tamo i pripadaju. Potrebno ih je samo podupreti temeljima. Mnoge osobe su ograničene u mislima, postupcima i rezultatima. Nikada ne prelaze granice ograničenja, što su ih sami sebi postavili ili ih im je postavio neko drugi. Drugi nas mogu zaustaviti privremeno ali mi smo jedini koji to možemo učiniti trajno.

Odrastao slon svojom surlom može podići skoro tonu tereta. Pripitomljeni slon mirno stoji vezan uz mali drveni štapić zaboden u zemlju. Dok je još bio mlad i nije dostigao svoju punu snagu, slona su vezali teškim lancem za nepokretan željezni stub. Tim postupkom, nameću slonu da shvati, da koliko god snažno pokušavao prekinuti lanac ili pomaknuti i iščupati stub, to mu nije moguće učiniti. Kad slonić odraste postane velik i snažan, on i dalje veruje, sve dok ispred sebe na tlu vidi stub i lanac.
Neko se narugao čoveku u pokušaju “nemogućeg”: “O, to nikada nećeš moći učiniti, barem niko do sada to nije uspeo.” Ali on je skinuo kaput i zasukao rukave i počeo raditi. Ako se i brinuo, to je sakrivao. Podignute glave i prikrivenog osmeha, bez imalo sumnje ili dvoumljenja, počeo je pevati, baveći se onime što se nije moglo učiniti i učinio je to.

Hiljade će vam ljudi reći da se nešto ne može napraviti, na hiljade ljudi će vam proricati neuspeh,stotine će vam isticati, jedan za drugim, opasnosti koje samo čekaju da vas napadnu. Ali samo se bacite na posao sa tračkom osmeha, zatim uzdignite glavu i počnite. Samo počnite pevati baveći se time, što se ne može napraviti. I tako ćete uspeti!

Нема коментара:

Постави коментар