недеља, 21. новембар 2010.

‎1. Kako god da je dobra ili loša situacija, promeniće se.
2. Ne doživljavaj sebe previše ozbiljno jer to niko drugi ne radi.
3. Veruj u čuda.
4. Bog te voli zbog toga što je Bog, a ne zbog onoga što si uradio ili nisi.
5. Ne merkaj život. Iskoristi ga najviše što možeš.
6. Ostariti je mnogo bolje od druge mogućnosti – umreti mlad.
7. Tvoja deca imaju samo jedno detinjstvo.
8. Sve što je bitno na kraju priče je ono što si voleo.
9. Izađi svaki dan napolje. Čuda su iza svakog ćoška.
10. Kada bi sve svoje probleme stavili na gomilu i pogledali tuđe – brzo bi uzeli svoje nazad.
11. Zavist je gubljenje vremena. Već imaš sve što ti treba.
12. Najbolje tek dolazi.
13. Bez obzira kako se osećaš, ustani, obuci se i pokazi najbolje što imaš.
14. Ponekad je bolje odustati.
15. Život ne nudi uvek najlepša izdanja, ali je ipak veliki dar.

уторак, 16. новембар 2010.

Za moje prijateljice


Mlada žena,koja se tek udala
je došla jednog vrelog letnjeg dana,
u posetu svojoj majci.
Sela je u fotelju i dok je pila ledeni čaj,
pričale su o životu, o braku,
o odgovornostima i obavezama zrelih ljudi.

Majka je zamišljeno promućkala
kockice leda u svojoj čaši i onda je
jasno i trezveno pogledala svoju kćerku.

"Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je
dok su listići čaja polako padali na dno čaše.
"One će ti biti sve važnije, kako budeš
postajala starija.
Koliko god budeš volela svog muža,
koliko god budeš volela svoju decu,
one će ti biti potrebne.

Seti se da povremeno izađeš negde sa njima,
da se i dalje družiš sa njima.
I zapamti da tvoje prijateljice
nisu samo prijateljice, one su i tvoje sestre,
tvoje kćeri i ostali tvoji rođaci...

Biće ti potrebne druge žene!
Ženama su uvek potrebne druge žene!

"Kakav blesav savet ", pomislila je mlada žena.
Zar se nisam upravo udala?
Zar nisam upravo zakoračila u svet parova?
Za ime Boga, ja sam udata žena, odrasla!
Nisam neka šiparica
kojoj su potrebne prijateljice!
Moj muž i moja porodica svakako će biti sve što
mi je potrebno da moj život dobije pravi smisao."

Ali, ipak je poslušala svoju majku
i nastavila da održava kontakte sa
svojim prijateljicama.

Kako su godine prolazile jedna za drugom,
ona je polako počela da uviđa da je njena majka,
ustvari, tačno znala šta govori.

Kako vreme i priroda donose
promene i misterije u životu svake žene,
prijateljice ostaju najveći oslonac za nju.

Nakon 40-ak godina života u ovom svetu,
evo šta je naučila:

Vreme prolazi.

Život se događa.

Distanca razdvaja.

Deca odrastaju.

Ljubav bledi.

Srca se slamaju.

Poslovi dođu i prođu.

Karijere se završavaju.

Roditelji umiru.

Kolege zaborave usluge.

Muškarci imaju svoj svet.

Ali, prijateljice ostaju uz tebe,
koliko god vremena i milja
bile daleko od tebe.

Prijateljica nikad nije toliko daleko,
da ne može biti uz tebe,
kada je potrebna.

Dok budeš morala ići tim
usamljenim putem koji se zove život
i kad budeš morala ići sama,
tvoje prijateljice će biti tu, pored puta,
navijajući za tebe,
moleći se za tebe,
trudeći se oko tebe,
intervenišući u tvoje ime
i čekajući te na kraju puta
širom raširenih ruku.
Pokadkad će one čak i
prekršiti pravila zbog tebe.

Moje prijateljice su blagoslovile moj život!

Svet ne bi bio isti bez njih, ja ne bih bila ja.
Kad smo započele ovu avanturu
zvanu ženskost, nismo imale pojma
o neverovatnim radostima i tugama
koje su nas čekale na tom putu.
Niti smo znale koliko ćemo biti
potrebne jedna drugoj.
I svakog dana smo sve potrebnije!

Prosledi ovu poruku ženama
koje daju smiso tvom životu.
Ja sam to upravo učinila!

петак, 12. новембар 2010.

Tri moćna zakona Univerzuma

Pravila koja su ti potrebna da bi živela najbolje što možeš.



Postoje tri moćna zakona Univerzuma, koja bi bilo dobro da razumeš ako želiš da svoj život vodiš onako kako ti hoćeš, a zakon dopuštanja je poslednja od ova tri. Bilo bi logično da prvo pričamo o prvom zakonu, zatim drugom, pa na kraju trećem. Kako god, mi namerno, najviše naglašavamo važnost trećeg zakona, jer je upravo on taj koji ste došli da, u ovo vreme i u ovom prostoru, savladate. Ovo je zakon koji moraš primenjivati, ako želiš da postaneš namerni kreator kakva si i došla ovamo da budeš. Prvi zakon, zakon privlačnosti, nije nešto što možeš vežbati, jer je on zakon koji postoji u svakoj čestici Univerzuma, i on jednostavno jeste.

Baš kao što tvoj Zemaljski zakon gravitacije ne mora da se vežba, već jednostavno reaguje na stvari konstantno i na konstantan način, tako ni Zakonu Privlačnosti nije potrebna praksa. Ne postoje ‘instruktori gravitacije’ koji te uče kako da izbegneš pad, zato što pad na gore umesto na dole, nije ni opcija, niti problem. Upravo tako, da bi ti Zakon Privlačnosti odgovarao u kontinuitetu, ne moraš vežbati, jer će ti on svakako doneti manifestacije poklopljene sa tvojom vibracijom, čak i onda kada nisi upoznata sa Zakonom Privlačnosti.

Drugi u nizu ovih moćnih zakona Univerzuma je: Zakon Namernog stvaranja. Tako što namerno usmeravaš svoju pažnju i misli prema onome što želiš da postane tvoja stvarnost, ti možeš biti, raditi i imati bilo šta što poželiš. Primena ovih fenomenalnih zakona manifestovala je ovu predivnu planetu na kojoj živiš, i sve ono što vidiš. I na isti način, na koji je i Nefizička Energija Izvora primenila ove zakone, kroz moćni fokus, i stvorila ovo okruženje koje ti nazivaš život na planeti Zemlji, ti nastavljaš isti proces stvaranja kroz tvoju fizičku tačku gledišta.

Dok su ova prva dva zakona veoma bitna, kao i tvoja svesnost njihovog postojanja, za sve što postoji, tvoje razumevanje i primena trećeg zakona – Zakona Dopuštanja, je mesto gde leži sva tvoja moć.
Abraham-Hiks

четвртак, 11. новембар 2010.

U smeru svojih snova ali kako...?

Čovek koji pouzdano kroči u smeru svojih snova, začas će se sresti sa neočekivanim uspehom. Gradimo li kule u vazduhu, naš trud neće propasti, jer one tamo i pripadaju. Potrebno ih je samo podupreti temeljima. Mnoge osobe su ograničene u mislima, postupcima i rezultatima. Nikada ne prelaze granice ograničenja, što su ih sami sebi postavili ili ih im je postavio neko drugi. Drugi nas mogu zaustaviti privremeno ali mi smo jedini koji to možemo učiniti trajno.

Odrastao slon svojom surlom može podići skoro tonu tereta. Pripitomljeni slon mirno stoji vezan uz mali drveni štapić zaboden u zemlju. Dok je još bio mlad i nije dostigao svoju punu snagu, slona su vezali teškim lancem za nepokretan željezni stub. Tim postupkom, nameću slonu da shvati, da koliko god snažno pokušavao prekinuti lanac ili pomaknuti i iščupati stub, to mu nije moguće učiniti. Kad slonić odraste postane velik i snažan, on i dalje veruje, sve dok ispred sebe na tlu vidi stub i lanac.
Neko se narugao čoveku u pokušaju “nemogućeg”: “O, to nikada nećeš moći učiniti, barem niko do sada to nije uspeo.” Ali on je skinuo kaput i zasukao rukave i počeo raditi. Ako se i brinuo, to je sakrivao. Podignute glave i prikrivenog osmeha, bez imalo sumnje ili dvoumljenja, počeo je pevati, baveći se onime što se nije moglo učiniti i učinio je to.

Hiljade će vam ljudi reći da se nešto ne može napraviti, na hiljade ljudi će vam proricati neuspeh,stotine će vam isticati, jedan za drugim, opasnosti koje samo čekaju da vas napadnu. Ali samo se bacite na posao sa tračkom osmeha, zatim uzdignite glavu i počnite. Samo počnite pevati baveći se time, što se ne može napraviti. I tako ćete uspeti!

субота, 23. октобар 2010.

To znači voleti

Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gde treba tražiti prave izvore radosti i smisla.


Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voleti sve, da je sposobnost da osećamo ono što daje vrednost i lepotu našem postojanju. Gde god bi se na zemlji pojavilo, ono što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija.


Novac nije ništa, moć nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo a ipak su nesrećni. Lepota nije ništa, video sam lepe muškarce i lepe žene koji su bili nesrećni uprkos svojoj lepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako oseća; bilo je bolesnika punih volje za životom koji su je negovali do samog kraja i bilo je zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje.


Ali sreća je uvek bila tamo gde je neko umeo da voli i živeo za svoja osećanja; ako ih je negovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Lepota ne pruža radost onome ko je poseduje, već onome ko ume da je voli i da joj se divi.


Herman Hese

среда, 20. октобар 2010.

Čemu služi tuga

JA NISAM TUZAN - JA SAMO OSECAM TUGU

Ne poistovećuj se sa tugom. Budi svedok i doživi trenutak tuge jer tuga ima vlastitu lepotu.
Ti nisi nikada posmatrao. Uvek si se sasvim poistovećivao, tako da nisi ni mogao dospeti do trenutka kada tuga pokaže vlastitu lepotu. Ukoliko budeš posmatrao, bićeš iznenađen kakav si doživljaj propuštao. Pogledaj – kako nikad nisi tako duboko srećan kao kad si tužan. Tuga ima svoju dubinu, a sreća je površna. Samo posmatraj srećne ljude. Takozvani srećni ljudi, zabavljači i zabavljačice po klubovima, po hotelina gde ih možeš naći, pa i u pozorištima – uvek su nasmejani i veseli. Ti ćeš ih uvek zateći prizemljene i površne. U njima nema nikakve dubine. Ta sreća je nalik talasima sa površine – površan život. Tuga ima dubinu u sebi. Kada si tužan tada nisi nalik talasima sa površine; to je nalik pravoj dubini Pacifika – milje i milje su do toga.

Okreni se dubini i posmatraj. Sreća je bučna, tuga ima tišinu u sebi. Sreća je, možda, nalik danu, tuga liči na noć. Sreća je, možda, kao svetlost, tuga je kao mrak. Svetlost dođe i ode, a tuga ostaje – ona je večna. Svetlost se ponekad dogodi, a mrak je uvek tu.

Ako bi se suočio sa tugom, sve ove stvari bi doživeo. Iznenada bi postao svestan da je tuga tu kao cilj. Tada ti posmatraš i svedočiš – i onda iznenada postaješ srećan. Tako divna tuga, cvet tame, cvet beskrajne dubine. Kao neki ambis bez dna, tako tih, tako muzikalan – nema nikakve buke, ništa što remeti. Svaki covek može padati i padati u taj beskraj, i izaći iz njega sasvim osvežen. To je pocinak.

Sve zavisi od stava. Kada si tužan, ti misliš da ti se dogodilo nešto ružno. Postoji objašnjenje da se tada nešto loše dogodilo, i tada pokušavaš da pobegneš od toga; ti nikada ne meditiraš na tome. Tada obično odlaziš na neki prijem, u klub, ili , pak, uključiš televizor ili radio, ili uzmeš da čitaš novine – bilo šta, samo da zaboraviš na to. To je veoma loš stav koji si usvojio – da je tuga nešto loše. Ništa nije loše u tome. To je samo druga strana života.

Sreća je jedna strana, tuga je druga. Blaženstvo je jedna strana, a očaj je druga strana. Život se sastoji od oba. Život sačinjen samo od blaženstva ima širinu, ali nema dubinu. Život od tuge ima samo dubinu, ali nema širinu. A život sa obe strane je multi-dimenzionalan, on se kreće u svim pravcima. Pogledaj statuu Bude ili pogledaj ponekad u moje oči, i videćeš oboje: blaženstvo, mir, a i tugu, takođe. Ti ćeš naći u njima blaženstvo koje ima i tugu, jer im tuga daje dubinu. Pogledaj Budine statue: poseduju i blaženstvo, ali je i tuga u njima. Pravo značenje reči tuga daje ti pogrešno objašnjenje – da nešto nije u redu. To je samo tvoja interpretacija.

Po meni, život je u celini dobar. I kada shvatiš život u njegovoj potpunosti, tek tada možeš slaviti život; u protivnom, to nije moguće. Slavlje nije uslovljeno određenim stvarima: kada sam srećan, onda ću da slavim; ili ako sam nesrećan, ja neću slaviti. Slavlje je bezuslovno – ja slavim život. Ako život donese tugu – u redu, ja ću to slaviti. Donese li život sreću – dobro, ja ću slaviti.

Slavlje je moj stav neuslovljen onim što život donese.

Osho

четвртак, 14. октобар 2010.

Tri Pitanja

"Postoje samo dve stvari koje ne mogu da ti ukradu radost Sadašnjosti: tvoje negativne misli o Prošlosti i tvoje negativne misli o Budućnosti."

Starac je nastavio: "Videćeš da najviše pomaže ako počneš da posmatraš ono, što ti misliš da je Prošlost.
Kasnije ćemo se pozabaviti Budućnošću" - obećao je starac.

Mladić reče: "Znači, svaki put kada osjetim da me nešto sprečava da uživam u Sadašnjosti i da mi dobro ide, to je trenutak kada bi trebalo da pogledam u Prošlost i naučim nešto iz nje."
"Da", - odgovorio je starac.

"Vreme za učenje", još jednom je to potvrđivao,jeste svako vreme, kada želiš da učiniš Sadašnjost boljom od Prošlosti.
Kada si uznemiren ili imaš bilo kakva druga negativna osećanja o Prošlosti koja se mešaju u Sadašnjosti, tada moraš da odvojiš vreme da pogledaš u Prošlost i naučiš nešto iz nje."

Mladić je upitao: "Zašto je dobar trenutak za učenje baš kada osećam nešto negativno?"
Starac spremno odgovori: "Jer tada možeš da iskoristiš svoja osećanja da te nečemu nauče."
"I kako to da uradim?" - odvrati mladić.

Starac je odgovorio: "Najbolji način je da postaviš sebi tri pitanja i odgovoriš na njih najiskrenije što možeš:

1. Šta se zaista desilo u prošlosti?
2. Kakvu sam pouku izvukao iz toga? i
3. Šta mogu da uradim drugačije ovoga puta?"

Spenser Džonson "Poklon"